Ova godina je bila otprilike koncertna. Bila je veoma lijepa, imao sam i svirki i velikih koncerata. Obišao sam Ameriku, Australiju i regiju. Osim toga, izdvojio sam vrijeme da napravim album koji će izaći krajem ove godine. Nije to mala stvar jer danas, kada imaš dugu karijeru, praviti albume je teško. Sve u svemu, bila je radna godina jer zaista sam radio mnogo više nego prošle godine.
Koliko vam znači to što ćete Novu godinu dočekati na Trgu BiH s brojnim sugrađanima i svima koji je odluče dočekati na otvorenom u glavnom gradu BiH? Kojom pjesmom ćete uvesti građane i posjetioce u Novu godinu?
Bez ikakve kurtoazije, zaista mi je posebna čast. Prošle godine je Grad Sarajevo zaista odlučio ozbiljnije organizirati te dočeke, a nakon Merlina došli su na ideju da ja koncertom uveličam doček 2018. godine. Lijep poziv zaista, s gradonačelnikom i premijerom smo se lijepo ispričali i zaista mi je i čast i zadovoljstvo što sam ove godine u Sarajevu. Čini mi se da će to sve izgledati ljepše nego što je ranije bilo i mislim da će vladati jedna lijepa energija. Kada je riječ o raspoloženju, našoj raji ne fali nikad ništa da bi se lijepo proveli. Nova godina je jedinstvena i daje ljudima neke druge emocije, ljudi sada vole izaći i dočekati Novu godinu na otvorenom uz vatromet i veselje. To je svjetski trend. Nadam se da će nas i vrijeme poslužiti, bolje da budu padavine nego magla. Sve u svemu mislim da će biti veoma lijepo. Volio bih da u Novu godinu uđemo pjesmom “Pjevam danju, pjevam noću”, ali nikako to ne možemo isplanirati. Ipak, trebala bi to biti neka od mojih starijih, veselih pjesama.
Možete li se prisjetiti ranijih dočeka najluđe noći?
Sedamdesetih i osamdesetih godina smo pjevali po hotelima i to je obično bilo na jadranskoj obali – od Portoroža do Ulcinja. Imam dosta dug staž i moram priznati da sam imao priliku da pjevam po mnogim velikim hotelima. Rado se sjetim 1985. godine kada sam pjevao na Igmanu, bila je lijepa, poluprivatna atmosfera. Te restoranske dočeke sada su zamijenili ovi “trgovački”, odnosno nastupi na trgu. To je nešto što je sad u modi. Bilo je godina i kada nisam pjevao i to je nešto što čovjek najviše voli, ali što kaže moj drug Brega: “Šta će muzičari raditi za Novu godinu ako ne pjevaju?”. Uostalom, kad si muzičar, gdje god izađeš tjeraju te da pjevaš, tako da je najbolje to i raditi. Ipak, rado se sjetim jedne Nove godine koju smo moj prijatelj Arči i ja s djevojkama dočekali na vikendici u Pazariću. Preko noći nas je snijeg zavejao i moj tata nije nije mogao da se probije da nas spašava, ali pošto je bila Nova godina bilo nam je toplo, imali smo hrane, a ako se voda zaledila mogli smo topiti snijeg. To je idiličan doček Nove godine uz program javnog servisa i uz dobru sarmu i pečenje. Ostala mi je kao lijepa uspomena.
Više od šezdeset godina života i više od četrdeset godina karijere ne osjeti se ni na vašem glasu, ni na nastupima. Odakle ta energija?
Šta znam, to je ono što kažu “daj Bože zdravlja da te služi”. Ja uvijek pozitivno razmišljam i svoju ljubav i emocije prenosim ljudima. Ne mogu reći da mi je genetika priskočila u pomoć. Mislim da je ipak razlog jedna dobra energija i to što radim ono što volim. Naš sarajevski duh daje altruitivnu, kosmopolitsku priču i energiju. Iz ove multietničke sredine su izašli ljudi koji vole svijet i muziku. U BiH je to uvijek bila dobra stvar, moramo priznati da je uvijek bio uvažen onaj ko je znao pjevati. U principu, razlog je ono što nosimo iz sredine, pozitivno razmišljanje utječe. Mislim da je to najvažnije. Ja se emotivno dajem publici i ponosan sam jer me prati toliko godina, a imam i tu generaciju mlađe publike koja se priključila i koja me sluša, otkriva nove pjesme. Nove pjesme su bitne jer oživljavaju stare.
Decenijama su vašom publikom dominirale žene, međutim, u posljednje vrijeme se to malo promijenilo.
Postoji ona generalna postavka da muški pjevač ima više ženske publike. Početak moje karijere bio je više vezan za neke hitove i pobjedničke pjesme na festivalima. To je uz mladalački izgled bilo privlačnije ženama i ja, priznajem, nisam imao ništa protiv toga. Bilo je to generacijski – voli te kćerka, mama i baba. Uostalom, pjevao sam tu neku ljubavnu muziku i balade, što je bliže ženskoj publici. U posljednjih desetak godina kod mene se to izjednačilo, maltene možete vidjeti muškarce i žene u istom omjeru. Sad me muška publika prihvata kao legendu, kao nekog ko je ozbiljan, porodičan čovjek koji ima neke dokazane kvalitete i koji je ostao u toj priči. Danas imam status koji i mlađa raja prepoznaje, a na početku karijere je to bilo dosta lepršavije.
Uz vaše pjesme odrasle su generacije, a neminovno je da su se rodile i mnoge ljubavi. Postoji li neka koju biste vi izdvojili, koja je vama posebno bliska i draga?
To je definitivno Kemina pjesma “Sinoć nisi bila tu” sa šlagera. Ona označava početak moje karijere. Nakon nje se u sarajevskim Večernjim novinama, zagrebačkom Večernjem listu i beogradskoj Express politici pojavilo novo ime – Zdravko Čolić. Kasnije su došle pjesme koje su bile pompeznije, ali “Sinoć nisi bila tu” me je promijenila u vokalnog solistu. Možda je to ta nostalgija za tom pjesmom i možda je zbog toga izdvajam. Osim toga, ostala mi je i “Pjesmo moja” koja govori o potpunom altruizmu i otvaranju duše. Ona šalje jednu poruku ljubavi i mira. Na novoj ploči koja će uskoro izaći imam jednu pjesmu koja će biti slična ovoj, Gibonni je za nju napisao tekst na moj melodiju. Postoje te neke balade koje te nose.
Kako komentirate današnju muzičku scenu na ovim prostorima i šta je ono što vi volite privatno čuti?
Scena kao scena je uvijek dobra, bez obzira na to koliko hitova ima. Možda je bila kompaktnija osamdesetih gdje je bilo više muzičkih zvijezda i hitova, ali mislim da je danas također dobra. Možda ona nije isprofilirana kao nekad, jer je danas više stilova, ali je ona dobra. Ima i mladih ljudi koji su napravili karijere, ali ipak velike koncerte drže ljudi koji su počeli ranije i koji imaju veći repertoar. Ali ima dobrih izvođača. Nekako ljudi više dolaze na koncerte zvijezda iz ranijeg perioda. Kada govorimo o muzici, ja sam veoma interesantan tip i od ambijenta zavisi šta ću slušati. Ujutro, uz kafu, slušam VH1 ili MTV, kad dođem negdje volim dobru kafansku muziku, sevdalinku i tamburaše, a u autu slušam strane hitove. Pitanje je ambijenta i atmosfere. Ja lično od stilova preferiram soul i blues, taj neki američki zvuk koji je blizak našoj sevdalinci. Taj neki ritam smo kao grupa Ambasadori svirali po koncertima i igrankama u Sarajevu. Ali je bitno da ljudi prave svoje pjesme i upravo zbog toga je sarajevska škola bila dobra. Od naših bendova je traženo da snimaju svoje pjesme, a ne prepjevavaju tuđe. To je urodilo plodom, rođeni su razni popularni izvođači, od Indexa pa dalje.
Pratite li društvene medije i koliko ste aktivni na društvenim mrežama?
Nisam tehnološki tip i pratim sve to mnogo manje nego što bi trebalo. Ipak, u posljednje vrijeme informacije poput politike, ekonomije i svih vijesti pratim koliko je moguće. Mi još uvijek imamo naviku uzeti novine, ali danas je čitanje portala zamijenilo to, lakše se prate vijesti i događaji. Često čitam i Klix jer ste u regiji među najboljim, a mnogo ljudi me pita kad napišete nešto o meni. Iskreno, više volim da neko drugi kaže da je nešto pročitao i pohvali vas. Moramo biti sudionici vremena i svijeta u kojem živimo.
Pratite li društveno-političku scenu i kako nju komentirate?
Obaviješten sam koliko mogu biti. Neka svako ima svoju državu, ali moramo poštovati jedni druge i sarađivati, jer smo upućeni jedni na druge. Moramo shvatiti da je više zajedništva u smislu te saradnje, jer na to se život i svodi. Međutim, političkim partijama odgovara izvjesna tenzija i napetost koja održava njih same. Tako to rade i mnogo veće sile, ne samo mi. To me nervira i volio bih da toga nema, a ne da svaki put kad nešto pročitam kažem “Joj, opet. Zar se nismo više oslobodili toga?”. Ljude koji razmišljaju drugačije to najviše iritira, a ja sam jedan od tih.
Za kraj, šta ćete poželjeti svojim fanovima i građanima BiH u narednoj godini?
Prije svega, želim da nam bude sretan ovaj doček i da, kada u ponoć uđemo u novu godinu, to ne bude samo parola “Sretna Nova godina, puno zdravlja, sreće i ljubavi”, nego da ta naredna godina bude zaista bolja od drugih. Da taj mir bude stabilniji i da ekonomski budemo profitabilniji jer ćemo kroz ekonomiju, nove investicije i zajedništvo bolje živjeti. Naravno, da se više volimo i da u krajnjem slučaju slušamo bolju muziku i da kulturni nivo bude viši nego ranije.
