U sali Kulturnog centra Bihać održana je komemoracija Azri Kolaković, poznatijoj kao Donna Ares. Komemoraciji je prisustvovao veliki broj njenih kolega, njeni bivši profesori, rodbina prijatelji, i brojni njeni sugrađani.
Vesna Kečalović, profesorica preminule pjevačice iz niže i više muzičke škole, imala je vrlo emotivno obraćanje.
– Držali smo je kao djevojčicu u krilu kako bi mogla dohvatiti klavir – prisjetila se Kečalović. Ona se od Azre oprostila u ime umjetničke škole, učenika, profesora i onih kojima je bila inspiracija da se posvete muzici.
– Opraštam se od Azre, u ime starijih kolega, mlađih, koji su duboko dirnuti njenom smrću. U ime djece naših kolegica i kolega koji su je obožavali, uvijek je imala vremena i poneki CD kao poklon. U ime svih koji su se imali priliku na neki način upoznati s njom. Opraštam se u ime njih, ali u svoje ću tesko… bila je i ostala moje najveće sve- kazala je Kečalović jecajući.
Prisutnima se obratio i Ado Iftić, osnivač grupe “Kamino Verde”. On se prisjetio prijateljstva s Donnom Ares, kao i njenih muzičkih početaka iz vremena kada je bila članica ove grupe. Tokom svoga obraćanja kazao je da se radilo o izuzetno talentiranoj muzičarki.
– Nisam se došao od nje oprostiti, s prijateljima se ne oprašta. Pjevat ću njene pjesme i čuvati je kraj srca – kazao je, između ostalog, Iftić.
Direktor Kulturnog centra Bihać Alen Zulić je istaknuo da je Azra Kolaković svoju karijeru gradila hrabro i da je u tome uglavnom bila sama.
– Bila je veliki umjetnik. Bez obzira kojim god da se muzičkim žanrom bavila u svojoj karijeri, ona bi bila jednako uspješna. Živjela je brzo i otišla mlada – rekao je Zulić.
Na komemoracije istaknuto i to da je Azra Kolaković bila dobar čovjerk, da će je mnogi po tome pamtiti, a naročito njeni Bišćani. Za svoj rodni grad je bila jako vezana i voljela ga.
Elmir Rekić, direktor agencije Stage Art, istaknuo je da je u Bihaću prije mnogo godina osnovano muzičko udruženje koje je dobilo ime “Azra”.
Udruženje smo nazvali po njoj, jer je ona tada bila najperspektivniji muzičar ovdje, prisjetio se Rekić.
Poslije svih vjetrova kroz koje je prošla, došla je teška bolest u kojoj je opet pokazala koliko je velika kao čovjek. Svi kojima se kroz svoje postove na društvenim mrežama obraćala i govorila o bolesti, danas pate. Ali ona je uspjela i uliti nadu onima koji se bore u životu. Od Azre se nje moguće oprostiti. Nama ostaje da se sjećamo kako je djevojka iz malog grada uspjela osvojiti regiju. Naša vila sada neka ide, ali mi smo i dalje uz nju – kazao je Rekić kroz suze.
Od Donne Ares se oprostio i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.
– U ime Grda Bihaća i Gradskog vijeća dijelim tugu zbog velikog gubitka. Ali ja sam na Azru ponosan. Pogledajte njeno lice, ono isijava onim što je Bihać. Ljepotom, odlučnošću, ali i drskošću i hrabrošću. Za nas, za ovaj grad, svakako jeste gubitiak odlazak naše Donne Ares, koja je na neki način bila ikona ovog grada – rekao je Fazlić.
U prepunoj sali Kulturnog centra Bihać komemoracija Azri Kolaković je završena čitanjem njenih riječi, napisanih na posljednjoj stranici njene knjige “Soba za nikoga”:
– Svi ćemo jednom umrijeti, samo je pitanje hoćemo li svi svoje živote proživjeti? Dok jedni razmišljaju o drugima i tuđe živote žive, drugima život prolazi u strahu šta će neko reći i dok bolesni čekaju konačna izlječenja, ja nisam gubila vrijeme i živjela sam punim plućima u svim uvjetima. Ovdje i sada. Da sam sjedila i čekala da izliječim rak i tek onda nastavim sa životom, nikada ne bih saznala ovo što znam danas. Zašto kad imamo sve nemamo ništa i onda kad izgubimo tek počinjemo voljeti život?
Zenit.ba
