Pored najbolje sportske infrastrukture u državi, svi klubovi u kolektivnim sportovima su pali, kaže bivši čelnik NK Čelik Mirsad Čizmo.
Poznati ste zenički i bosanskohercegovački biznismen koji je dio zarade rado ulagao u sport. Situacija u zeničkom sportu, u zeničkim klubovima, nikad nije bila teža. Neki su odustali od takmičenja, neki su pred gašenjem, dok neki jedva sastavljaju kraj s krajem, poput vašeg NK Čelik. Vaš komentar.
– Dobro ste rekli. Kompletan sport u Zenici doživljava stagnaciju kakvu ni najgori pesimisti nisu mogli očekivati. U razgovoru sa prijateljima često kažem da je zenički sport u gasovitom stanju. Bio je u čvrstom stanju, zahvaljujući dobrim dijelom čovjeku koji je vodio ovaj grad, rahmetli Husejinu Smajloviću, koji je bio entuzijasta i vezao ljude i pozitivu, tako da su svi bili uz naše sportske klubove. Većina klubova su imala dobre rezultate. I naš Nogometni klub Čelik, i košarkaški muški i ženski, rukometni klub, ustvari bolje je reći svi klubovi koji su nosili ime Čelik su bili stabilni. Sada je drugačije. Jedino se atletika održava. Svi klubovi u kolektivnim sportovima su pali. Pored najljepše i najbolje sportske infrastrukture u državi i regiji mi smo došli u jednu situaciju koju sam, rekoh, nazvao gasovitim stanjem.
Dolaskom novih vizija, novih vizionara sve se to razvodnilo. Temperatura se digla i sve se pretvorilo u gas. Ispada da je sada gasovito stanje u sportu, u društvu. Krivce ne bih tražio. Krivac je kompletna zajednica. Ali, ponajviše je ambijent koji se stvorio. On je doveo do pada morala.
Kada je u pitanju nogomet, kao sportski radnik ušli ste u jednog njemačkog niželigaša.
– Kada je mali klub u kojem je moj sin igrao u Njemačkoj ostao bez finansija, uključio sam se u rad da ga spasimo i podignemo. Inače se radi o klubu iz mjesta koje ima 15.000 stanovnika. Ušao sam tamo radi svog djeteta i njegovih kolega. Kad su ljudi vidjeli da se može od ništa probuditi čitavo mjesto, svi su željeli se uključiti. I dan-danas to funkcioniše odlično. Nemaju ambicija da idu u viši rang, ali je mjesto gdje se okuplja omladina. Djeca se usmjeravaju u sport.
Po povratku u Zenicu odlučili ste pomoći Čeliku.
– Cijeli svoj život sam proveo hodajući za projektima. Nikad nisam bio klasičan gastarbajter već sam obišao pola svijeta odrađujući kojekakve poslove i projekte. Dolazak u moju Zenicu pobudio je u meni uspomene iz djetinjstva. Bio sam čelikovac od svoje pete godine. I dok sam bio u inostranstvu, kad god sam sretao nekog od Zeničana, raspitivao bih se o stanju u Čeliku, rezultatima. Bog mi je dao mogućnost i uključio sam se u Čelik.
Mislio sam da mogu nešto ostvariti kao menadžer, kao čovjek koji voli raditi i smatra da rad donosi uvijek rezultate. Rezultati su, istina, nekakvi i bili. Ne mogu reći da sam baš nezadovoljan. Devet godina je mog aktivnog rada tamo. Bilo je pomaka. Imali smo ambicije da posložimo stanje u klubu pa da razvijamo omladinski pogon i kompletnu strukturu. Međutim, nikad se to nije dalo jer je u Zenici, čini mi se, neko prokletstvo, da je trećina za, trećina neutralnih i trećina koja je uvijek protiv. I da su oni koji djeluju protiv uvijek jači od onih koji nešto podržaju. To se i danas vidi. Probudili su se mladi ljudi, ne znam koje su bile njihove ambicije, ali mi je bilo drago kada sam vidio njihovu snagu i entuzijazam. Radio se o NGG “Za Čelik”. Mislio sam da će oni nešto uraditi. Međutim, ušli su u sve preambiciozno i nisu akceptirali savjete. Meni je žao zbog toga. Trebali su ići korak po korak. Doduše, došle su i neke nove snage. Obećali su puno. Bilo se teško nositi…
Mi smo u zadnje četiri godine mandata imali dvije jako uspješne sezone. Prve dvije godine je bilo lutanja kada smo ušli u novi mandat. Moram spomenuti u pozitivnom predsjednika tadašnjeg Senada Sarajlića, koji je puno uložio sebe i okupio dobru ekipu ljudi u upravi. Radili smo svi volonterski, a donosili novac menadžerski. Čelik je bio jedan od najjačih klubova gdje je dosta omladinaca započinjalo susrete, u pojedinim momentima i devet mladih od 11 igrača početnih je bilo Zeničana.
Za sve vrijeme mog boravka u Čeliku uvijek je bio pritisak zašto ne igraju naša djeca. Kada su naša djeca zaigrala, počeli dolaziti rezultati, stvorio se pozitivan ambijent, nekima je bilo to malo pa su napravili bojkot. Kad je trebala najveća pomoć, Robijaši su napravili bojkot. Nije bilo publike. Mi smo sa ponosom odradili te četiri godine uz sve probleme, ispoštovane su obaveze prema igračima, i oni su srce pokazivali na terenu, što je donijelo i rezultate. Ali, bili su udari sa strane gdje su tražili da se Čelik bori za uspjeh i da moramo svakome kome prahne da mu se podnose računi, da se onima koji nisu ništa ulagali morate pravdati. I, evo, NK Čelik je došao do dna. I drugi klubovi su došli na isto. Neka vrijeme donese svoj sud. Entuzijazma nema. Gorčine ima. Osjećaju je svi ljudi, ali niko ništa ne čini konkretno. Uvijek se ekstremno ulazi u razgovore. Svi se busaju u prsa, svi vole i onaj i ovaj Čelik. Ali, kada konkretno treba nešto uraditi nema podrške.
Kod Čelika je problem što ima uvijek neprijatelje onih koji dođu na čelo kluba. Slažete li se sa tim?
– Apsolutno. Doživljavao sam ruženja ljudi šta ću ja tamo. Govorili su mi da se odmaknem odatle, da me samo iskorištavaju. Mene niko nikad nije iskorištavao. Sve što sam činio u ovom gradu, u sportu i ostalim stvarima, uvijek sam radio od srca. Bog mi je dao, a ne može čovjek ponijeti sve sa sobom. Lijepo je graditi zdravo društvo, zdravu sredinu, ali takav je odnos da svi ljudi misle da se krade po klubovima. Tamo u Čeliku se nije imalo šta ukrasti u ovom periodu. Ne tvrdim da nije bilo mešetarenja, prodaje igrača, prodaje utakmica, ali znam da u ove zadnje četiri godine tog mandata nikakvih “igara” nije bilo, pogotovo jer sam upoznao materiju i što je predsjednik Sarajlić čvrsto stajao na zemlji. Bojao sam se da će dobiti infarkt jer se davao sto posto. Kod nas su svi i selektori i treneri i menadžeri i igrači. Šta god čovjek uradi, oni bi drugačije. Sad je ostavljen, a prozivani smo da je stranački SDA držala Čelik, što nije istina, jer su tamo bili ljudi iz svih struktura i nacija koji su radili pozitivne stvari za klub.
Prošle sezone Čelik se jedva izvukao u nevjerovatnom fotofinišu, sada je stanje možda i gore.
– Ulazak u prošlu sezonu je bio katastrofalan. Svi su čekali šta će se desiti. Pričali su da će biti to i to ako Čelik opstane. Ko sad spasi Čelik, taj je kralj, govorili su. Znači, sve ono što je iza, što su ljudi radili, trošili, moralno, materijalno, psihički i fizički. Kad je zaribalo, onda su se svi odmakli. Onda je bilo teško uspostaviti rukovodstvo kluba. Jedan mlad čovjek se prihvatio obaveze i dužnosti predsjednika kluba, a to je Selvedin Šatorović. Bio sam skeptičan za njega u početku. Toliko je truda uložio da smo i mi se priključili i pomogli koliko smo mogli. Čelik je ostao u Premijer ligi, što je bilo za nevjerovati, koliko je zaostajao prije Lige za opstanak.
Politika
Deset bodova u odnosu na Metalleghe, koji je na kraju ispao. Napravljena je dobra atmosfera u klubu i ljudima koji su bili tamo. Da je Čelik ispao iz lige, trebalo bi dodatnih milion i po do dva KM da se vrati u elitno društvo. Odmah poslije toga kad je izboren opstanak, počelo je ogovaranje i negativno pisanje o njemu da je navodno pronevjerio novac. Umjesto da bude pohvaljen, dobio je samo kritike. Ništa od krune. A spašeni su Čelik i obraz grada.
Ove sezone pratim Čelik, nažalost, s bolom. Niti utičem šta niti to mogu činiti. Govorili su da je prljava stranačka politika upropastila Čelik, konkretno SDA. Iako su mi govorili da niko mene ne smatra odgovornim ni za šta, shvatam da bi bilo bezvrijedno, ako je već Čelik izvučen iz ralja prljave politike, da budem tu jer sam član SDA. Ne treba ništa govoriti o trenutnom stanju u klubu. Sve se vidi. A, eto, nema nikoga iz SDA.
Zbog suspenzije Bilinog polja, reprezentacija seli na Grbavicu. Barem na jedan meč, mada se čini da će to biti na duži period. Vaše mišljenje.
– Ambijent koji je stvoren u gradu doveo je do toga. Neko će reći da je Gilly udario jednog Grka, a Džeko odgurnuo drugog. Svi su preduslovi stečeni za to. Znam da je bilo već neugodno predstavnicima Nogometnog saveza BiH dolaziti u Zenicu na razgovore. Počelo se tražiti previše od njih i oni su, izgleda, Boga molili da se nešto desi. Prema tome, ambijent koji je stvoren je doveo do toga.
Oslobođenje/Foto:Sportzdk.ba
