Gost ovosedmičnog Intervjua je dekan Metalurško-tehnološkog fakulteta Univerziteta u Zenici prof . dr. Ilhan Bušatlić. Profesor Bušatlić je i pedsjedavajući Senata Univerziteta, te samostalni zastupnik u Federalnom parlamentu. Profesor Bušatlić govori o uvođenju novih studijskih programa u skladu s potrebama privrede, o stanju u visokom obrazovanju, otvaranju privatnih Univerziteta te o razlozima napuštanja Demokratske fronte. Urednica Velida Kulenović:
– Metalurški fakultet nekad, a danas Metalurško-tehnološki fakultet, primarno je bio vezan uz pogone za proizvodnju čelika. Koliko danas ova ustanova školuje kadrove za metalurške kapacitete, a koliko za druge privredne grane?
– Prije skoro šezdestak godina osnovana je Viša metalurška škola da prati razvoj Željezare. Prioritetno je to bila metalurgija koja i danas postoji kao studijski odsjek metalurškog inženjerstva. Poslije toga se otvara odsjek Metalnih materijala, potom odsjek Nemetalnih materijala koji je sada spojen u jedan studijski program koji se zove „Materijali“ sa dva studijska usmjeranja. Tada je bilo logično da fakultet promijeni svoj naziv i on postaje Fakultet za metalurgiju i materijale. Razvojem prerađivačkih tehnologija, javlja se potreba za otvaranjem odsjeka hemijskog inženjerstva kao i potreba za promjenom naziva, jer naši svršeni studenti hemijskog inženjerstva nisu bili prepoznati. Tako smo promijenili naziv i mi sada imamo tri studijska programa. Pri završetku je izrada elaborata o pokretanju novog studijskog programa – Zaštita na radu i zaštita od požara, koji bi trebao da bude atraktivan, jer je u skladu sa novim zakonskim propisima iz ove oblasti. Razmišljamo i o pokretanju novog studija prehrambene tehnologije.
– Evidentan je manjak interesovanja studenata za tehničke studije. Jesu li promjene u nastavnom programu fakulteta i uvođenje novih smjerova uzrokovali veći broj zaniteresiranih studenata za ove studije?
– Otvaranje novih odsjeka povećalo je broj upisanih studenata. Trenutno je najviše studenata na Odsjeku hemijsko inženjerstvo. Imamo trenutno pad zainteresovanosti studenata općenito na upis na Univerzitete. Tako je u Tuzli, Sarajevu i u Zenici. Moramo studente ubijediti da smo interesantni za studij. Istina je, djeca malo bježe od tehničkih fakulteta, tu su prirodne nauke dominantne, a više se forsiraju društvene nauke. Sada je trenutno u fazi otvaranje odsjeka za softversko inženjerstvo na Politehničkom fakultetu. Mi smo ubijeđeni da će on privući veliki broj studenata, jer je taj kadar deficitaran kod nas i u svijetu.
– Visokoškolska ustanova na čijem ste čelu ulazi u šestu deceniju postojanja. Tradicija i iskustvo su naspram brojnih fakulteta i Univerziteta koji se osnivaju gotovo u svakom kantonu. Koliko danas „poplava“ Univerziteta utječe na devalvaciju visokog obrazovanja? Kako Vi ocjenjujete stanje u visokom obrazovanju?
– „Poplava“ Univerziteta ne služi na čast nikome ko radi u visokom obrazovanju i u akademskoj zajednici. Mi sada u Travniku, ja dolazim iz tog kantona, rođeni sam Bugojanac, imamo nekoliko univerzita koji u pravilu imaju nekoliko nastavnika u stalnom radnom odnosu. Univerzitet u Zenici ima više od stotinu nastavnika i saradnika iz različitih oblasti i opet imamo potrebu za angažiranjem nastavnika. Zamislite šta vam Univerzitet može ponuditi ako ima samo dva zaposlena nastavnika. To je već postao vic. Razgovaraju dva studenta u Travniku i jedan pita drugog: „Koliko ti je još ostalo do kraja?“ Kaže drugi: „Još dvije, tri rate“, ne pet ili deset ispita. Evo upisnina za redovne studente je 50 KM, za jednu školsku godinu. Ne mogu me ubijediti da dva nastavnika mogu dati više znanja, znači, idu linijom manjeg otpora. Ja ne zagovaram zatvaranje, nego ispunjavanje uslova koje i javni Univerziteti moraju ispuniti.
– Često se mogu čuti konstatacije da obrazovanje nije prilagođeno potrebama tržišta rada, da se školuju kadrovi za evidenciju nezaposlenih, te da su neophodne promjene u obrazovnom sistemu. Koliko u svemu ovome ima istine i kakve su vaše analize?
– Svi fakulteti se prilagođavaju potrebama tržišta i otvaraju nove studijske programe. Na Filozofskom fakultetu uveden je studij kulturologije, na Ekonomskom međunarodne finansije, a na Politehničkom fakultetu se priprema odsjek za softversko inženjerstvo. Mogu reći da inženjera koje mi obrazujemo najmanje ima na birou. Ovo područje ima razvijenu metaloprerađivačku i industriju nemetalnih materijala te ima potrebu za takvim kadrom.
– Vi ste na čelu Senata Univerziteta u Zenici. Koliko je akademska zajednica u stanju da odgovori na ključne izazove sa kojima se suočava ovo društvo i koliko se politika miješa u Vaš rad?
– Senat Univerziteta je, po definiciji Zakona o visokom obrazovanju i Statutu Univerziteta, najviše akademsko tijelo i na moje zadovoljstvo ja predsjedavam tim tijelom. Nadam se da slušaoci neće pogrešni shvatiti, ja moram biti u potpunosti iskren, na Univerzitetu u Zenici, kako je nedavno rekao i akademik prof .dr. Slavo Kukić da akademske slobode u potpunosti postoje još samo na Univerzitetu u Zenici. Moram reći da je to zahvaljujući politici koju vodi aktuelni premijer Zeničko-dobojskog kantona. Svjedoci smo nekih negativnih primjera iz Tuzle, mi smo potpuno slobodno izabrali na Senatu rektora, prof. dr. Damira Kukića prije nešto manje od godinu dana. Akademske slobode postoje, finansijske ne postoje, jer mi zavisimo od budžeta koji usvajaju Skupština i Vlada. Što se tiče privatnih univerziteta, Vlada nije dala saglasnost za otvaranje privatnih univerziteta, iako je bilo inicijativa od Kaknja do Tešnja.
– Vi ste kao zastupnik DF-a osvojili mandat u Federalnom parlamentu da biste napustili stranku i prešli u samostalne zastupnike? Koliko je, prema Vašem mišljenju, prisutan partijski centralizam? Je li on jedan od razloga napuštanja DF-a?
– Ne postoji nijedna partija bez partijskog centralizma i ne postoji nijedna partija koja ima svog predsjednika koji ne želi biti na vrhu te partijske piramide, ja to odgovorno tvrdim, jer imam dovoljno političkog iskustva. Ja sam osvojio direktan mandat iz izborne jedinice SB kantona u Federalnom parlamentu i baš, ako bi gledali striktno, zbog ove partijske centralizacije napustio sam DF. Ja sam prvi poslanik koji je napustio DF, poslije toga su to mnogi učinili, pa i oni koji su glasali za isključenje Emira Suljagića i Reufa Bajrovića.
– Koliko autoritativne političke vođe mogu utjecati na demokratske procese u našoj zemlji? Koliko su ugroženi demokratski procesi ponašanjem političkih autoriteta?
– Nema demokratskih procesa ako to nije volja većine. Ako ne uvažavate mišljenje predsjednika, gdje su Predsjedništvo, Glavni odbor stranke? U svim strankama je takav partijski centralizam da to ljudi ne mogu razumjeti. U lijevo orjentiranim partijama bi trebalo biti sluha za narod i socijalne osjetljivosti. Ja to nisam primijetio. Uvijek je u prvom planu deset ljudi koji vode partije, pa onda su svi ostali.
– Šta mogu očekivati građani naše zemlje s obzirom na to da je politika postala način da se ostvare privatni interesi, a ne opći, javni interes?
– Evo jedan podatak će to najbolje ilustrovati. Devedest osam je poslanika u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta. Ja znam, pored mene, još nekoliko zastupnika koji nisu profesionalizirali status. Njih sigurno devedest su profesionalizirali status, pa uz plaću naplatili i sve druge beneficije. Nedavno smo imali slučaj jednog zastupnika koji je imao uslove za penziju, uzeo otpremninu i potom zamrznuo penzionerski status, vrativši se parlamentarnoj plaći. Nije on jedini slučaj, imate takvih primjera još.
Hoćete li vi biti politički angažirani, hoćete li možda preći u neku drugu političku stranku?
– Zasigurno se neće kandidovati i neću preći niti u jednu drugu političku partiju. Posvetiću se potpuno akademskog radu. Bilo je mnogo ponuda da pređem u druge klubove, ali ja sam ih odbio i nastavio sam djelovati kao samostalni poslanik, kao dio opozicije.
Federalna.ba
