Čist zrak – privilegija 21. vijeka

Zeničko prigradsko naselje Tetovo nalazi se neposredno uz postrojenja i dimnjake kompanije Arcelor Mittal. Uz buku mašina, mještani su izloženi velikom aerozagađenju prašinom, sumpor-dioksidom i drugim česticama.

U dvorištu pred kućom s dva sina zatičemo Sedina Livnjaka. Kuća, automobili, cvijeće, veš na štriku – sve je prekriveno crnom prašinom. Kaže, trude se što manje izlaziti, zrak je opasan po zdravlje, piše Radio Slobodna Evropa.

“U mene je dijete rođeno zdravo, a sad bronhitis ima. Sve od ove željezare ovdje. Veliko je zagađenje”, priča Sedin Livnjak, mještanin naselja Tetovo.​

Arcelor Mittal, prema podacima Vlade Zeničko-dobojskog kantona, godišnje emituje između 12.000 i 14.000 tona sumpor-dioksida i 2.000 tona prašine. U Zenici su tokom godine naročito u području oko ove kompanije zabilježene i visoke vrijednosti taložnog praha sa sadržajem teških metala koji su posebno opasni po zdravlje stanovništva.

Četiri industrijska postrojenja u četiri grada Zeničko-dobojskog kantona najviše doprinose ukupnoj ekološkoj slici, smatra resorni ministar Fahrudin Brkić. Osim Arcelor Mittala, tu su i Natron-Hayat iz Maglaja, Termoelektrana Kakanj i Prevent iz Visokog. “Ono što znamo jeste da najvećim dijelom, procjene koje nisu možda u procenat tačne, ali da 75-80 posto ova četiri industrijska postrojenja utječu na kvalitet zraka, a sve ostalo, saobraćaj i individualna ložišta oko 25 posto. Imat ćemo te podatke vrlo brzo”, navodi Brkić.

Vlada ZDK je u svrhu formiranja Centra za monitoring izdvojila oko dva i po miliona KM. Svi nestrpljivo čekaju rezultate registra zagađenja, koji bi već na jesen trebao pokazati ko i koliko zagađuje zrak.

Analiza kvaliteta zraka s aspekta sumpor-dioksida (SO2), koju je 2017. godine objavio Mašinski fakultet u Zenici, uočava desetogodišnji trend rasta koncentracija SO2 u zeničkoj kotlini. Prosječna godišnja koncentracija SO2 u tom periodu bila je 2,5 puta viša od dozvoljene vrijednosti. Dozvoljena dnevna vrijednost prekoračena je čak 1522 puta, što je u prosjeku šest mjeseci u toku svake godine.

Samir Lemeš, profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici, kaže da se situacija nije promijenila u odnosu na prije deset godina. “Znači, od 2008. do danas integralna proizvodnja radi i bile su planirane velike investicije, veliki projekti koji bi smanjili zagađenje u granice koje su dopuštene zakonima u BiH. Oni to ne mogu postići.”

Iz kompanije Arcelor Mittal Zenica navode da su u kapitalne investicije i projekte zaštite okoliša do sada izdvojili više od 100 miliona KM. Do proljeća naredne godine najavljuju ugradnju novih filtera i sistema za praćenje emisija u zrak, koji će im, kažu, omogućiti rad u skladu s okolinskom dozvolom i propisima.

“Naša kotlovska postrojenja su izvor otprilike 60-70 posto emisija sumpor-dioksida iz cijele fabrike. Mi ćemo to značajno smanjiti. Taj projekat će osim sumpor-dioksida imati i smanjenje emisija prašine”, navodi Azra Sivro iz Departmenta za društvenu odgovornost i okoliš.

Zenički Arcelor Mittal jedan je od najvećih bh. izvoznika. Zapošljava više od 2.200 ljudi. Ipak, sva dodatna ulaganja i projekti energetske efikasnosti ostaju upitni ukoliko nedavno uvedene carinske barijere na izvoz čelika u Evropsku uniju ostanu na snazi.

Inspekcijski nadzori su, kažu, redovni i detaljni. U Federalnoj upravi za inspekcijske poslove predviđeno je pet inspektora za zaštitu okoliša, tri sa sjedištem u Sarajevu, jedan u Tuzli, dok u Zenici trenutno nema inspektora. Kažu da je za ovu poziciju “popunjavanje u toku”.

Kantonalni inspektori ne nadgledaju Arcelor Mittal, niti ostala veća postrojenja koja su okolišnu dozvolu dobila od federalnih vlasti. U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Zeničko-dobojskog kantona tri inspektora vrše nadzor zaštite okoliša. “Najčešće kontrolišu gradske i industrijske toplane, pilane, farme, skladišta nafte i naftnih derivata, asfaltne baze i betonare kapaciteta do 100t/h”, navode iz ove uprave.

U Federaciji BiH ovu oblast uređuje nekoliko zakona i pravilnika, među kojima su Zakon o zaštiti zraka, Zakon o zaštiti okoliša, Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u zrak, Pravilnik o monitoringu kvaliteta zraka i emisija zagađujućih materija. Zbog problema nadležnosti i fleksibilne politike kontrole zagađivači nađu način da ne ispune sve zakonske obaveze i standarde. “Ako ne možete ispuniti, onda ili zatvorite ili ćete plaćati kaznu. Međutim, te kazne su smiješno male, ljudima je jednostavnije platiti pet-šest hiljada kaznu nego dati 50-60 hiljada takse. Sve je kontradiktorno i apsurdno”, smatra Ismar Jamaković iz Centra za ekonomski, tehnološki i okolinski razvoj (CETEOR).

U Zenici je nedavno potpisan ugovor između Arcelor Mittala i Grada Zenice o zajedničkom projektu izgradnje novih kotlovskih postrojenja, kako bi većem broju Zeničana omogućili daljinsko grijanje i smanjili broj onih koji se griju na ugalj.

Tuzla, kako tvrdi gradonačelnik Jasmin Imamović, nema problema s daljinskim grijanjem. Ipak, ovaj grad je jedan od najzagađenijih u Bosni i Hercegovini i Evropi.

“Po čemu se to Tuzla razlikuje od drugih gradova? Pa evo, razlikuje se po tome da imamo najviše stanovnika na daljinskom grijanju. Ako bi se po tome mjerilo aerozagađenje, onda bi to bio najčistiji grad. Tuzla se razlikuje od drugih što ima termoelektranu koja spali 94 posto od ukupno spaljenog uglja u Tuzli, a nema uređaj za odsumporavanje”, tvrdi Imamović.

U ovoj godini Grad Tuzla izdvojio je 5,8 miliona KM za nastavak procesa toplifikacije.

Da to neće riješiti problem, svjesni su i mještani naselja oko Termoelektrane Tuzla, koji termoelektranu smatraju odgovornom za oboljenja koja često uzrokuju i smrt. “Sve nelegalno rade. To je sistem koji valja, gazi sve ispred sebe. Što je najgore, oni se igraju sa stanovništvom. Igraju se sa zdravljem. Zdravlje se ne može kupiti”, kaže Goran Stojak, predsjednik Mjesne zajednice Bukinje.

Negativnu statistiku na području oko Termoelektrane Tuzla potvrdilo je i istraživanje Centra za ekologiju i energiju. Sa Denisom Žiškom, projekt menadžerom centra, idemo do odlagališta šljake i pepela “Jezero II” do kojeg se otpad iz termoelektrane hidraulički transportuje. Otpad vrlo lako uz pomoć vjetra dolazi do obližnjih naselja i obradivog zemljišta.

Tokom istraživanja rađena je analiza uzoraka vode, zemljišta, povrća, ljudske kose, biljnih i životinjskih proizvoda na tom području. “U svim tim uzorcima našli smo povećane koncentracije teških metala. Nakon toga smo radili analizu gdje smo pokušali naći vezu između tih teških metala koje smo našli i bolesti koje su prisutne u području oko odlagališta šljake i veza je uspostavljena. Veza dakle postoji”, kaže Žiško.

Izet Džananović, direktor Termoelektrane Tuzla, navodi da se svaki projekat radi u skladu sa zakonima i standardima. “Odgovorno tvrdimo da se odlaganje produkata sagorijevanja vrši u skladu s posljednjim tehnologijama koje se primjenjuju u Evropi”, kaže on.

Termoelektrana Tuzla najveći je proizvođač električne energije u Federaciji BiH. Proizvela je polovinu od ukupno proizvedene električne energije Elektroprivrede BiH u prethodnih pet godina. Zato je i najveći potrošač uglja. Za pet godina spalila je više od 18 miliona tona uglja, koji sagorijevanjem u zrak ispušta sumpor-dioksid, azotni oksid, prašinu i druge čestice.

Nacionalni plan za smanjenje emisija zagađujućih materija u zrak obavezao je devet termoenergetskih i tri industrijska postrojenja u BiH da do 2027. godine proizvodnju štetnih materija smanje na evropski nivo. Predviđeno je smanjenje emisija sumpor-dioksida za 95 posto, azotnih oksida za više od 60 posto i prašine za skoro 90 posto.

Ove godine završila je Strategija o zaštiti okoliša Federacije BiH, koja je s implementacijom krenula 2008. godine. Fokus strategije bio je i na pitanju zagađenja zraka. O rezultatima se danas rijetko ko usudi govoriti.

Strateški dokumenti su neophodni za adekvatno djelovanje u ovoj oblasti, kaže Jasmina Čomić iz Centra za ekonomski, tehnološki i okolinski razvoj, koja je učestvovala u izradi strategije. Problem je kada to treba implementirati. “Znači, mi usvajamo zakone da bismo zadovoljili neke zahtjeve Evropske unije, donosimo podzakonske akte gdje uglavnom industrijska postrojenja nisu uključena u procesu donošenja. Postavljamo neke granične vrijednosti koje prepisujemo iz EU, koje naši zagađivači ne mogu zadovoljiti”, pojašnjava Čomić.

Zakon obavezuje najveća postrojenja Fondu za zaštitu okoliša plaćaju i naknadu za zagađenje okoline. Dio tog novca se vraća za projekte zaštite okoliša na lokalnom nivou, a dio ostaje za projekte od federalnog značaja.

Zrak – ubica 21. vijeka

Drugi sprat Klinike za plućne bolesti Tuzla. U jednoj od soba Odjeljenja za maligne bolesti na krevetu sjedi 74-godišnji Abdulah Suljić. U kliniku je, kaže, došao s velikom količinom tečnosti u plućima. Zagađeni zrak smatra glavnim krivcem za trenutno zdravstveno stanje.

“Sve je uzrok nestabilan zrak. Jednu operaciju sam već imao, za dva dana imat ću i drugu. Meni je 74 godine i vjerujte, ja nikad nisam došao kod doktora, ovo je prvi put”, priča nam Suljić.

​Ljekari su prema godišnjim izvještajima utvrdili konstantan rast broja oboljelih od karcinoma pluća na području Tuzlanskog kantona. U 2016. godini na Klinici za plućne bolesti bilo je 286 novootkrivenih karcinoma pluća, 46 više u odnosu na 2015. godinu. Također, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH, u ovom kantonu raste broj oboljenja respiratornog sistema.​

Naročito je prisutno povećanje broja pacijenata s upalom pluća tokom zimskog perioda, kaže Dženan Halilović, specijalista interne medicine na Klinici za plućne bolesti Tuzla. “Primijetili smo tendencu porasta u zadnjih godinu-dvije u smislu što je vjerovatno i zagađenost zraka sve više prisutna”, mišljenja je Halilović.

Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije za 2017. godinu Bosnu i Hercegovinu svrstao je među zemlje s najvišom stopom mortaliteta zbog velike zagađenosti zraka. Zagađenost je jedan od glavnih uzroka nezaraznih bolesti kod odraslih. Uzrokuje kardiovaskularne bolesti, moždani udar, hronične opstruktivne bolesti pluća, rak i akutne respiratorne infekcije pluća.

Nepovoljan geografski položaj, neplanska gradnja, korištenje loših energenata u industriji i domaćinstvima, saobraćaj, sve to nepovoljno utječe na situaciju u većim gradskim sredinama u BiH, navodi Enes Omerčić iz Sektora za kvalitet zraka Federalnog hidrometeorološkog zavoda. “Gradovi i industrijska postrojenja smještena u kotlinama, koji svoju energetsku bazu i dalje zasnivaju prvenstveno na uglju, imaju vrlo nepovoljnu situaciju s aspekta zagađenja zraka”, kaže Omerčić.

Za razliku od drugih sredina Sarajevo nema većih problema s industrijom. Ipak, građani godinama zagađenje zraka vide kao jedan od najvećih problema u glavnom bh. gradu.

Zlatan Hamza, rukovodilac odjela za zaštitu i unapređenje životne sredine Zavoda za javno zdravstvo KS kaže da je važna svijest građana o ovom problemu, ali i odgovornost. “Da krenu od sebe, za početak da ne lože sve i svašta. Što se tiče većih zagađivača, postoje druge instance koje bi trebale da riješe taj problem. Moje mišljenje je i da bi trebalo zaustaviti gradnju”, kaže Hamza.

Nedovoljno isplanirana gradnja višespratnica najviše udovoljava potrebama investitora, a vrlo malo stvarnim potrebama građana. No, problem je i nelegalna gradnja, koju građanima neko dopušta, smatra Ismar Jamaković iz CETEOR-a. “Cijela naselja niknu nelegalno. Nema tu ni kanalizacije, vode, infrastrukture, grijanja i struje, poslije se to dovodi. Onda naprave kuću od 150-200 kvadrata koju treba grijati. Ljudi sa takvom platom i štednjama su primorani da koriste loša goriva.”

Na području Kantona Sarajevo inspekcijski nadzor u oblasti zaštite okoliša vrše dva kantonalna inspektora, koji djeluju u oblasti urbanističko-građevinske, ekološke, komunalne i stambene inspekcije. U stambenom sektoru najveći problem su slaba energetska efikasnost i korištenje nekvalitetnog ogrjeva. Iz kantonalne inspekcije kažu da ne nadziru kućna ložišta jer ih trenutni propisi nisu stavili pod inspekcijski nadzor.

Trenutno se u Sarajevu putem šest stanica mjeri prisustvo sumpor-dioksida, čestica prašine (PM10), azotnih oksida, ozona i ugljen-monoksida. Česta su prekoračenja redovno mjerenih jedinica, a tokom zimskog perioda Zavod za javno zdravstvo je zabilježio i prekoračenja teških metala u zraku.

“Već godinama na svim mjernim stanicama bilježimo prekoračenja tolerantnih vrijednosti PM10. Jedno vrijeme smo imali problem sa sumpor-dioksidom. Na Otoci imamo najveći broj prekoračenja za azotne okside, kao posljedicu zagušenja saobraćaja i smanjene provjetrenosti kotline”, objašnjava Sanela Salihagić, zadužena za monitoring kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo.

Na primjeru Sarajeva najočitija je teza, na kojoj insistiraju predstavnici kompanija – velikih zagađivača, da i građani u ovom negativnom procesu imaju itekako veliku ulogu.

Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da se za centralno/etažno grijanje koriste uglavnom kruta goriva (ugalj 38,8 posto i drvo 45,1 posto), koji uzimaju primat i kod sobnog grijanja (ugalj 8,6 posto i drvo 84 posto). Tu je i veliki broj automobila koji koriste loša goriva. Od milion i 20.000 registrovanih vozila u 2017. godini, čak 88 posto je starijih od 12 godina.

Oblast okoliša ne poznaje entitetske, kantonalne, opštinske granice, svako ima svoju ulogu i odgovornost u sistemu. Efektivnost kaznene politike u oblasti okoliša jeste i ključ uspjeha, kažu iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Teško je uskladiti privredni razvoj i zaštitu okoliša, ali taj sklad je neophodan. Na pitanje kako to postići, iz ministarstva odgovaraju: “Nije moguće zaštititi okoliš na način da se onemogući privredni razvoj, već se treba usredotočiti na to kako postići održivi razvoj. Degradacija okoliša i nizak životni standard idu jedno uz drugo”.

 

RSE